vau vau

Forum za sve ljubitelje pasa ...Sve o psima. Svi registrirani korisnici neka mi pošalju svoju sliku psa i On će biti na logu (uz ostale pse drugih članova)
 
Početna stranicaPočetna stranica  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 New Guinea Singing Dog (Pjevajući pas s Nove Gvineje)

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
bebby



Broj postova : 48
Join date : 10.06.2008
Lokacija : Solin

PostajNaslov: New Guinea Singing Dog (Pjevajući pas s Nove Gvineje)   uto lip 10, 2008 4:16 pm

Pjevajući pas s Nove Gvineje



Opis:
Pjevajući pas s Nove Gvineje (PPNG) obično je visok 17 inča (43 cm) u grebenu i težak 25 funti (11 kg). Njegov kratki dvostruki pokrivač pod dodirom je uvijen. Donja strana repa ima gustu "četku" od dlake. PPNG su zlatno crveni ili black and tan, s bijelim oznakama na grlu, stopalima i vrhu repa. Neki također imaju bjeline na licu, prsima i vratu, ali nikad na bokovima ili leđima. Jagodične kosti su široke, njuška ravna, trokutaste uši u obliku tulipanovih latica koje se uvijaju prema naprijed, koso postavljene oči daju licu karakterističan izgled. Zglobovi i kralježnica su iznimno fleksibilni za psa. Prilagođeni lovu na vrlo strmim, gusto pošumljenim terenima, penju se i skaču poput mačaka, što je osobina koju je teško zadržati. Kada ima oči reflektiraju slabu svjetlost, svijetle zelenim sjajem. Njihovi su zubi za dernjae veliki, obično jednaki 10% ili više duljine lubanje, što je uobičajeno za divlje mesojede ali ne i za domaće pse.

PPNG ima nekoliko jedinstvenih vokalizacija. Zavijanje po kojem su dobili ime slično je vučjem zavijanju s visokim tonovima kitove pjesme. Kad su u grupi, jedna životinja započinje, a ostale joj se pridružuju na različitim visinama tona, svaka svojim jedinstvenim načinom. Pojedino glasanje PPNG nalikuje ptičjem pjevu. Oni također cvile, štekću, laju (kratki "vau" poput vuka) i vrište (izvijeno štektanje).
Povijest:
Znanstvena ga je zajednica prvi put zamijetila u ranim 50 - im godinama 20. stoljeća. U početku su ga opisivali kao posebnu vrstu, koju je Sir Edward Halistrom, koji je donio prvi par iz južnih visokih područja s Papue Nove Gvineje u Taronga zoološki vrt u Sidneyu 1957. godine, nazvao Canis hallstromi. 1969. Godine PPNG je ponovno klasificiran kao podvrsta dinga, Canis lupus dingo (ili dingo familiaris).



Točna taksonomija i filogenetske odrednice PPNG predmet su danačnjih znanstvenih kontroverzija. Istraživanja, a posebno DNA analiza, sada ukazuju na to da se PPNG gotovo sigurno razlikuje od modernih vrsta pasa više, nego što se te vrste razlikuju međusobno. Daljnja istraživanja bi s vremenom mogla bi s vremenom opravdati njegovo razdvajanje od australskog dinga imenujući ga kao Canis lupus hallstromi (ili Canis lupus familiaris).

Kako ga god klasificirali, prihvaćeno je da je PPNG najprimitivniji "domaći" pas, kojega je na otok doveo čovjek kamenog doba i održao rasu čistom zbog izolacije od drugih vrsta pasa sve do 1950 - ih. Oni su kao živući fosil. Gotovo su svi primjerci PPNG u Americi potomci izvornog para iz Taronga zoološkog vrta. Potomci ovog osnivačkog para bili su široko raspoređivani u zoološke vrtove diljem Amerike i Europe. 1976. Godine, ekspedicija iz berlinskog "Staatliche Museum Preussischer Kulturbestiz/ Museum fur Volkerkunde" (Nacionalni muzej za očuvanje kulturnog blaga, odjel za izvorne pasmine) uzela je još pet dodatnih pasa iz Irian Jaya. Poslani su u Institut za domaće pasmine u Kielu u Njemačkoj. Jedan par iz ove linije je 1987. Godine uvezen u zoološki vrt Sedgwick okruga u Wichiti u Kanzasu. Iako se mužjak nije dalje razmnožavao, ženka, Olga, imala je nekoliko legala s mužjakom iz Taronga linije. Potomci ovog križanja pokazali su otpornost križanaca i smanjenje monorhizma, koji se bio pojavio u sjeverno - američkoj populaciji.

Te iste godine Darkie, mužjak za kojeg je Taronga zoo ukazao kako potječe od ženke uhvaćene u divljini iz rasplodne kolonije, koja se nalazila u Bayer River Sanctuary na planini Hagen na Novoj Gvineji, uvezen je u Sheryl Langan u Kanadi, zajedno sa nekoliko Taronga ženki. Nisu se uspjeli razmnožiti i tako je Darkie 1994. godine, sa 14 godina, prebačen na sveučilište u Georgiji, u Savannah River Ecology Laboratory, kod doktora Lehr Brisbin Jr. Čak i u tim poodmaklim godinama uspješno je sparen sa Scratchley, križankom Dinkuma (Taronga mužjak) i Olge, u dr. Brisbinovom Swamp Fox Sanctary. Potomci su srećom zadržali najviše genetskih varijacija koliko je moguće za budućnost pasmine. Čitava populacija PPNG u zatočeništvu, koja je 1995. Procijenjena na kojih 300 životinja, potekla je dakle od samo 8 divljih predaka - zasnivača pasmine.

Napori da se uhvati još divljih primjeraka na Novoj Gvineji zasad su se pokazali uzaludnima. Robert Bino i James McIntyre su, za vrijeme preliminarnih istraživanja 1993. - 1994., odnosno 1996.godine, na udaljenim planinskim lokacijama Papue vidjeli izmetine i tragove, te čuli zavijanje. Stoga ostaje nada da će se genetski bazen proširiti, kad budu dostupni izvori financija za temeljiti lov dodatnih rasplodnih primjeraka.

Posebnosti:
PPNG se razlikuju od mnogih pasmina koje je čovjek stvorio na više načina. Fizički, njihovi gornji prvi kutnjaci, nazvani "carnassials" (mesožderski zubi) su veliki, obično veći od 10% dužine lubanje, što je inače karakteristika normalno prisutna samo kod divljih pripadnika obitelji kanida, kao što su vukovi. Oči PPNG izgleda reflektiraju više svjetla od očiju udomaćenih psećih pasmina i u polumraku svijetle svijetlo zelenom bojom. Poput basenčija, afričkog parija psa i australskog dinga, PPNG se prosječno tjera samo jednom godišnje u kasno ljeto ili jesen, kako se dan skraćuje (u proljeće na južnoj polutki). Moderne pasmine imaju oko dva tjeranja godišnje, koja ne zavise od utjecaja okoline.

Iako nije bilo dovoljno samostalnih istraživanja da bi bila potvrđena, čini se da PPNG također ima neke oblike ponašanja, koji se razikuju i od vuka i od psa. Kod iskazivanja podložnosti spuštaju uši prema naprijed i dolje ili postrance i dolje (tzv. "avionske uši"), radije nego da ih priljube unazad uz glavu. PPNG poziv na igru više sliči na vrebanje, a izvodi ga stojeći mino ili u pokretu, bez psećeg ili vučjeg naklona (spušten prednji dio tijela i uzdignut stražnji dio) i mahanja repom. Spušteno je cijelo tijelo i zuri intenzivnim, napetim pogledom u onoga koga poziva. Također imaju i običaj u igri ugristi otvorenim ustima, što nije zapaženo kod vukova i pasa, ali zato jest kod kojota, koji imaju širom otvorena usta, pritisnuta na vrat ili leđa druge životinje.

Njihovo je glasanje općenito slično dingu i basenčiju, ali je njihovo zavijanje jedinstveno. Sonogrami pokazuju da je ovaj način vokalizacije vrlo različit od bilo kojeg glasanja koje proizvodi bilo koji udomaćeni ili divlji pas, uključujući basenčija. Doctor Mark Feinstein s koledža Hampshire u Amherstu u Massachusettsu, specijalist za glasanje kanida, počeo je proučavati vokalizaciju PPNG. Posljednjih nekoliko godina doctor Lehr Brisbin Jr., u naporima da sačuva ovog psa, koji se sada rijetko drži u zoo kolekcijama zbog njegove već spomenute ponovne kvalifikacije, dobavlja PPNG kvalificiranim soboama, koje će ih pormovirati kao kućne ljubimce i izložbene životinje.

Ponašanje:
Ukoliko ih uzmete kao štence, PPNG postaju iznimno privržene i drage životinje za pratnju. Prilagodili su se okruženjima koja obuhvaćaju raspon od stanova New Yorka do farmi. Ipak, zbog svog donedavno divljeg porijekla, PPNG imaju jako intenzivne lovačke porive i s tim povezanu sklonost da rade na izbjegavanju bilo kakvih barijera. koje ograničavaju njihovo kretanje. Zato je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere opreza, kako bi osigurali i njih i njihov potencijalni plijen (ptice, vjeverice, zečeve itd.).

Poput ostalih divljih i primitivnih pasa, PPNG su odlični penjači i predani kopači, pa bi ograde iza kojih će PPNG biti bez nadzora, čak i velika dvorišta, trebala imati dobro podnožje i gornji dio kako bi spriječila bijeg. Vrata koja se otvaraju na neograđenim područjima treba koristiti s oprezom, a pse naučiti da čekaju na dozvolu za izlazak nakon što ste ih svezali na uzicu. Vrlo su "pristojni" i izbjegavaju uznemiravanje svog ljudskog vođe čopora, pa kad jednom shavte kako se treba odgovarajuće ponašati prilikom izlaska, obično se ne pokušavaju progurati pored nekoga na izlasku.

Kad PPNG odjednom shvate da su slobodni, ne bježe od kuće i vlasnika. Trče prema avanturama, pticama koje lepršaju u grmlju, mišu u travi. U savršeno sigurnom svijetu sigurno bi se vratili kući kad se umore i ogladne i nekoliko ih je sretnih PPNG vlasnika, koji su prijavili svoje odbjegle pse, našlo kako leže na trijemu kad su se vratili kući. Najbolji način za hvatanje PPNG (ili bilo koju od drugih neovisnih pasmina, poput basenčija, shiba inua i terijera) je imati mamac, kao što je stara bijela čarapa ili kava bijela krpa svezana na kraj užeta, kako biste ih namamili nazad na igru; ili se srušiti na zemlju i proizvoditi čudne zvukove dok ih znatiželja ne privuče dovoljno blizu, da ih uhvatite mirno i sigurno. Toliko su brzi i okretni da nema šanse da ih uhvatite, osim ako ih namamite u malo zatvoreno područje, pa je trka za slobodnim PPNG ili divlje posezanje za njim, najgora moguća stvar koju možete napraviti. Na taj način samo nauče da su brži od ljudi. Uhvati me ako možeš je PPNG omiljena igra.

Da bi postali prihvatljivi kućni ljubimci, većina PPNG zahtijeva neki trening. Zbog svoje prirodne radoznalosti i aktivnog istraživačkog ponašanja, netrenirani bi PPNG mogli poput majmuna biti vrlo destruktivni, ako ih ostavite kući bez nadzora duže vremena.

Bez obzira na to, uče vrlo brzo što trebaju ostaviti na miru ako im to zabranite, obično će uvažavati vlasnikova ograničenja. Zbog svoje osjetljjive prirode PPNG reagira negativno na fizičko kažnjavanje, što može usporiti process učenja. Dio njihovog šarma je visoka inteligencija i nezavisna priroda i od njih ne treba očekivati da izvršavaju naredbe poslušnosti kao "ostani", poput pasmina koje su posebno odabrane zbog svoje sposobnosti da surađuju s naporima čovjeka. U divljini je život pojedinog PPNG ovisio o njegovoj sposobnosti donošenja vlastitih odluka.

Nisu razvili emocionalnu ovisnost o čovjeku koja bi stvorila želju da rade za njega, iako razvijaju vrlo snažnu povezanost sa članovima svog ljudskog čopora i postaju uznemireni ako se od njih odvoje. Poput mačke i drugih životinja koje sui dalje bliske svom divljem načinu ponašanja, bit će vam divan prijatelj i suputnik, ali nikad roblje.

PPNG očito jako uživaju u kontaktu s ljudima. Kad su dobro socijalizirani, vrlo su privrženi ljudima koje poznaju, uvijek spremni obasuti svog ljudskog prijatelja serijom poljubaca. Imaju izvanrednu sposobnost da potpuno opuste tijelo poput poluprazne krpene lutke, kad ih drži i mazi netko kome vjeruju. Međutim, osim ako zaspu u vašem naručju - što se često događa kad su u sigurnom okružju i ništa uzbudljvije ne privlači im pažnju) - ove "ljubavne seanse" obično traju samo par minuta, prije nego što ponovno žele ići igrati se ili istraživati. Jedini problem sa dobro socijaliziranim PPNG i gostima je, kako h držati podalje od njihovog krila. Zbog svog naslijeđa prirodnog opreza, odrasli PPNG koji nisu bili dobro socijalizirani kao štenci često su vrlo oprezni prema strancima i potrebno im je dati priliku da naprave prve korake. Nisu agresivni i nikad ne napadaju.

Osim ako ste ih trenirali da prihvate vođenje od stranaca, prva reakcija PPNG na stranca koji iznenada poseže za njima je, da se odmaknu od njega i pobjegnu na sigurnu udaljenost, a zatim se okrenu i oprezno počnu približavati, promatrajući tu osobu. Ako osoba stane mirno i tiho priča, čak će i loše socijalizirani PPNG prići i dozvoliti da ga pomaze po glavi a zatim, ako ga ništa ponovno ne uplaši i po ostatku tijela. Poput mnogih divljih i udomaćenih pasa, jedino kada će PPNG pokušati ugristi je kad osjeća potrebu braniti se od onog što vide kao agresiju prema njima, kao što je situacija kad stranac poseže za njim i na silu ga drži.

Bolesti:
PPNG nemaju poznatih pasminskih ili genetski nasljednih bolesti. Vrlo su otporni i prilagodljivi na bilo koju klimu, ako imaju odgovarajuće sklonište. Dobro napreduju na bilo kojoj suhoj psećoj hrani ili konzervama i ne zahtijevaju nikakve specijalne dodatke. Mnogo amatera koji su držali PPNG napravili su grešku, te su ih hranili s puno mesa, posebice crvenog mesa i dijelova piletine i psi su počeli patiti zbog te neuravnotežene prehrane.

Zanimljivosti:
Američki je Kennel Club priznao PPNG za natjecanja i obedience show, te su ih počeli registrirati u siječnju 1996. godine. Cijene PPNG variraju zavisno od uzgajivača, no prosječno se kreću od 500 USD za primjerke koji ne idu dalje u rasplod, do 1000 USD za izložbene i rasplodne primjerke. Svaki PPNG trebao bi imati rodovnicu koja navodi ISIS (Međunarodni sustav informacija o vrstama), a koji se inače koristi u zoološkim vrtovima; zatim registracijski broj američkog kennel kluba i pordajni račun na kojem je navedeno ime uzgajivača, datum rođenja psa, imena i brojevi oca i majke, kao i bilo koje dodatne stavke, poput zdravstvene garancije ili dogovora o sterilizaciji.

Kvalificiranim osobama, koje se imaju namjeru uključiti u istraživanje o njihovom ponašanju, genetici i slično, dozvoljeno je usvajanje određenog broja PPNG uz minimalne troškove.



Preuzeto sa: http://www.vauvau.net/component/option,com_frontpage/Itemid,1/
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://www.freewebs.com/bebbybebby/
 
New Guinea Singing Dog (Pjevajući pas s Nove Gvineje)
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Bosphorus Europe Express
» Brodić Sv. Anton na jezeru Bajer
» Traktor story – muzej traktora kod porečke Nove Vasi
» Nove stranice koje su scam

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
vau vau :: Pasmine pasa :: Nepriznate pasmine ....-
Forum(o)Bir: